{"id":1292,"date":"2019-06-12T07:34:32","date_gmt":"2019-06-12T07:34:32","guid":{"rendered":"http:\/\/otputuj.com\/?p=1292"},"modified":"2026-08-19T10:07:54","modified_gmt":"2026-08-19T10:07:54","slug":"biljeske-s-putovanja-u-iran-5","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/otputuj.hr\/index.php\/2019\/06\/12\/biljeske-s-putovanja-u-iran-5\/","title":{"rendered":"Bilje\u0161ke s putovanja u Iran (5)"},"content":{"rendered":"\n

(O Perzepolisu milo\u0161\u0107u Ahura Mazde, zdravstvenom osiguranju, ptici zvanoj Homa i trgovinskoj bilanci)<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

“Darije Veliki, kralj kraljeva, kralj naroda, kralj svijeta obznanjuje: Na ovom mjestu, gdje je sagra\u0111ena ova utvrda, nikada utvrde nije bilo. Milo\u0161\u0107u Ahura Mazde podignuo sam je ja, jer to je bila volja Ahura Mazde\u201c natpis je na jednom od sa\u010duvanih zidova Perzepolisa,<\/p>\n\n\n\n

Pedesetak kilometara od \u0160iraza. Pustinja. Pribli\u017eavamo se Perzepolisu. I tu su uspjeli zasaditi i navodnjavaju borovu \u0161umicu, s obje strane prilaza, \u0161irokog, carskog. Izdaleka vidimo izdignuti plato, s kojega u nebo str\u0161e ostaci nekada\u0161nje rezidencije Ahmenida. Osje\u0107am se sve\u010dano, ramena se ispravljaju, hod postaje odmjeren. Druga\u010dije se kre\u0107em na tom 
mjestu, i svjesna sam toga. Jedino litrenka vode \u017eulja u ruksaku. Penjemo se rasko\u0161nim stepeni\u0161tem od stojedanaest stuba. Niske su, ne mora\u0161 sna\u017eno zakora\u010diti. Ka\u017eu da je sam kralj naredio da budu takve, niske, jer je htio da se osoba ususret vladaru kre\u0107e dostojanstveno, uspravno, ne pognuto, ili uz napor. Od stubi\u0161ta put vodi nekada\u0161njem ulazu u kompleks, Vratima svih naroda. Konstruirana su tako da jutarnja sun\u010deva svjetlost kroz njih pada na proljetnu ravnodnevnicu, po\u010detak perzijske Nove godine.<\/p>\n\n\n\n

Perzepolis je \u010dinilo nekoliko pala\u010da, dvije ceremonijalne dvorane, vojarne, pomo\u0107ne zgrade, a imao je vodovod iz podzemnih spremnika, Kanata, o kojima je ve\u0107 bilo rije\u010di, i kanalizaciju. Od svega toga ostalo je jako malo. Da bi se stvorila slika, posjetitelj je upu\u0107en na ono \u0161to zna, i sazna.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da Ahmenidi nikada nisu posve napustili nomadski na\u010din \u017eivota svojih predaka, imali su nekoliko prijestolnica. U Babilonu su boravili tijekom hladnijeg doba godine, u prolje\u0107e u Susi, ljeti u Ectabanu. U srcu postojbine, \u201ekolijevci Perzijanaca\u201c izgradili su dva grada: Pasargade i Parseh (Persepolis). U Pasargadeu su krunjeni kraljevi. Perzepolis je slu\u017eio u ceremonijalne svrhe. 512. pr Kr. po\u010deo ga je graditi Darije Veliki, kasnije nadogra\u0111ivali njegov sin Kserkso I. i 
unuk Artakserkso I. U perzijskom carstvu toga razdoblja \u017eivjelo je tridesetak naroda. Na Iransku novu godinu, Noruz, svaki je narod slao delegacije u Perzepolis kako bi odale po\u010dast vladaru. To lijepo vidimo na basreljefima uz stube \u0161to vode u Apadanu, pala\u010du za audijencije koja je primala oko deset tisu\u0107a ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Za gradnju Perzepolisa Darije Veliki dao je pozvati arhitekte, graditelje, zanatlije iz svih djelova carstva. Kamenoresci su bili Jonjani i Sardijci, zlatari Egip\u0107an, ciglu su pekli Babilonci. Ono \u0161to me je oborilo s nogu, a saznala sam ovdje, na licu mjesta, od na\u0161e voditeljice putovanja, jest da su prona\u0111ene i sa\u010duvane glinene plo\u010dice s platnim listama, iz kojih proizlazi da Perzepolis nisu gradili robovi, ve\u0107 pla\u0107ena radna snaga, koja je, k tomu, imala i zdravstveno osiguranje. Novi grad, Parseh, Grci su nazvali Perzepolis, grad Perzijanaca. Pitam se kako to da se, i u samom Iranu, do dan danas udoma\u0107io ba\u0161 taj naziv.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Divimo se zapadnim i isto\u010dnim vratima grada, ukra\u0161enim golemim skulpturama \u201estra\u017eara, \u010duvara grada: krilatim bikovima, reminiscencija na asirsko naslije\u0111e. Sa\u010duvana je i skulpura ptice iz perzijske mitologije, zvane Homa, koja simbolizira sre\u0107u, i radost. Danas je u logou Iran Aira.<\/p>\n\n\n\n

Krovovi dvorana i pala\u010da po\u010divali su na stupovima. Preostali su oni kameni s kapitelima ukra\u0161enim lavovima i mitskim bi\u0107ima. Ostali su bili od cedrovine, ba\u0161 kao i krovi\u0161ta, interijer, uz to opremljen skupocjenim tkaninama. Sve je planulo. Za\u0161to je Alexandar Veliki u svom osvaja\u010dkom pohodu, 330. pr. Kr. odlu\u010dio oplja\u010dkati i spaliti upravo Perzepolis, koji se prethodno bio predao, o tome izvori razli\u010dito kazuju. Hibris? Znao je da time udara u samo srce Carstva.<\/p>\n\n\n\n

Darije Veliki je bio taj koji je uveo administrativnu podjelju zemlje na satrapije (od staroperzijskog skhahathrapa). Bilo ih je tridesetak u razli\u010ditim razdobljima Carstva. Perzijanci su upravu temeljili na redu, zakonu. I kontroli. Osobito satrapa, koji su se \u010desto znali pretvoriti u lokalne \u0161erife. No, sve dok su satrapije, odnosno narodi, bili lojalni, pokoravali se sredi\u0161njoj vlasti, pla\u0107ali poreze, posjedovali su autonomiju u njegovanju vlastitih obi\u010daja i vjerskih tradicija, uporabe 
jezika, pisma, i tradicija u ure\u0111enju dru\u0161tva. Kako bi se sve to dr\u017ealo pod kontrolom bilo je nu\u017eno osigurati logistiku. Cestovna mre\u017ea iznosila je oko trinaest tisu\u0107a kilometara, uz postaje i karavanseraje, imali su i po\u0161tansku slu\u017ebu, trgovina je cvala Kraljevskim cestama i Putom svile. I razmjena ideja. Mogu\u0107e je iz stare Perzije prema Mezopotamiji putovala 
i ideja monoteizma, ba\u0161 do \u010dovjeka iz grada Ur, Abrahama.<\/p>\n\n\n\n

Uzvi\u0161en i tu\u017ean krajolik, premda odr\u017eavan, sa svim popratnim turisti\u010dkim sadr\u017eajima, dovoljno udaljenim da ne naru\u0161avaju sliku platoa s ostacima Grada pred pozadinom veli\u010danstvene planine Kuh-e Mehr. Temeljito ure\u0111enje lokacije poduzeto je uo\u010di sve\u010danosti 2500. godi\u0161njice Perzijskog carstva, \u0161to ju je 1971. uprili\u010dio Reza Pahlavi \u0160ah, hote\u0107i se na taj na\u010din nadovezati na predislamsku povijest Irana.<\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je da u iranskim suvenir-shopovima nema ki\u010da ni \u201ejeftinih\u201c suvenira. Dominiraju knjige i ukusno napravljeni odljevi. Utrpavamo se prvo u du\u0107an, zatim kava i sladoled, pa dalje, prema Yazdu. Vru\u0107ina je sada ve\u0107 nesnosna. Imat \u0107u putem vremena razmi\u0161ljati o do\u017eivljenom.<\/p>\n\n\n\n

Vozimo se pe\u010denim predjelima od Perzepolisa prema Yazdu. Autoceste su dobre, autobus klizi, klize mi i misli. Iran. \u010cetvrta zemlja po koli\u010dini nafte i plina. Litra goriva ko\u0161ta, prera\u010dunato, 1,20 kn. Imaju i vlastitu autoindustriju. Francuzima su na pet godina dali u koncesiju proizvodnju automobila, zatim su otkupili licencu i sada sami proizvode 
svoju ina\u010dicu Renaulta i Peugeota. Imaju i KIA. U vrijeme sankcija Iran je isporu\u010divao energente Kini. Nakon \u0161to su sankcije bile ukinute, izvozio je u vrijednosti od osamsto milijuna naftnih dolara dnevno….<\/p>\n\n\n\n

Mnogoljudna zemlja, s osamdesetak milijuna stanovnika, od drevnih vremena most izme\u0111u indijskog potkontinenta, Bliskog istoka. Kao islamska republika kombinacija je  francuskog ustava i \u0161erijata. Nisam pristalica vjere u zakonodavstvu, ni teokratske dr\u017eave s njezinom rigidno\u0161\u0107u,  ograni\u010denjima ljudskih prava i sloboda, pogotovo \u0161to se 
ti\u010de \u017eena, polo\u017eaja \u017eene u dru\u0161tvu, i mnogo toga drugoga. \u010cujem da se dosta toga mijenja, situacija je prije desetak godina izgledala druga\u010dije. \u010cujem i da Kurdi u Iranu \u017eive k’o sav normalan svijet. Zanimljivo. I kad sam ve\u0107 kod toga, pitam se treba li imati na umu \u0161iru sliku. Mo\u017eda \u010dvrstoruka\u0161ko vodstvo sprje\u010dava nastajanje pukotina,  rasjeda, u koje bi se naselila demokracija s velikim d, i zveknula \u010dizmom o vrata k’o Aleksa po Perzepolisu.<\/p>\n\n\n\n

(nastavlja se)<\/p>\n\n\n\n